Zašto si se odlučila baviti glumom? Da li se sjećaš momenta kada si znala da je to to?
Konstantno mi postavljaju ovo pitanje i nikad nisam zadovoljna svojim odgovorom. Najčešće kažem da je to bila zrelija odluka jer sam se odlučila za glumu nakon studija ekonomije. Stvar je u tome da se nikad nije radilo o jednom specifičnom trenutku koji je presudio, nego o tome da ja jednostavno volim taj posao, tako iz snimanja u snimanje ponovno otkrivam da je to to i sve više volim taj ludi poziv.
Studirala si u Sarajevu. Kako je došlo do toga i kako je bilo studirati tu?
Jedna prijateljica mi je javila da će se održati prijemni u Sarajevu, nahvalila mi je profesora koji je primao klasu te godine i na temelju njenog doživljaja odlučila sam se zaputiti u Sarajevo. Toliko sam joj vjerovala da me je ona i prijavila na prijemni. Došla sam, skoro zakasnila, ali upisala sam. To je bio moj prvi posjet Sarajevu uopće, ikada. Sad živim i radim u Zagreb, jako sam zadovoljna sa svojim profesionalnim životom do sada. Veliki udjel u tome ima studiranje na Sarajevskoj akademiji, usudim se reći da me to iskustvo oblikovalo u osobu i glumicu kakva jesam danas.
Radila si za Sarajevo Film Festival nekoliko godina, a sada se vraćaš na Festival sa filmom, kakav je tvoj odnos prema toj promjeni pozicija?
Mnogo sam naučila radeći za Sarajevo film festival, uvijek sam bila dio njega i svaki put sam se vraćala u nekoj drugoj domeni. Sad je došlo to vrijeme da dođem s filmom. Drago mi je da je Festival prepoznao naš film. Veseli me da će na SFF-u sarajevska publika imati priliku gledat baš taj film u kom igram prvu glavnu ulogu.
Još od studentskih dana osjećam povezanost sa sarajevskom publikom.
OSMI POVJERENIK je faktički tvoj prvi veliki projekat, kako je došlo do te saradnje i kako je ona utjecala na tvoj daljnji rad?
Friško nakon što sam diplomirala, tražila sam mogućnosti da se vratim u Hrvatsku i da tamo radim. Načula sam da Ivan snima film i javila sam mu se putem maila. Poslala sam mu CV, showreel i fotografije. Rekao mi je da će me zvati na audiciju, ali audicije na kraju nije ni bilo. Našli smo se u Splitu dok je Ivan tražio lokacije. Prilikom tog razgovora i druženja odlučio je da ću ja igrati Juliju.
Meni je to obznanio koji dan kasnije, mailom: “Nema audicije, kreni s učenjem ukrajinskog, dobila si ulogu.”
I koliki je to bio izazov, kako si tome pristupila?
Konzultirala sam se s prijateljicom koja je završila ukrajinski jezik na filozofskom fakultetu, pronašla sam i neke izvorne govornike koji su mi također jako pomogli. Julija ima svoj individualni jezik, tako bih to nazvala. Morala sam oprezno tretirati još jednu okolnost, a to je činjenica da živi sama sa Bosancem godinu dana, tako da je njen jezik kombinacija ukrajinskog i bosanskog jezika. Učenje jezika mi je, ustvari, bilo jednostavniji dio gradnje te uloge. Osjećala sam veliku odgovornost jer se radi o žrtvi trafficing-a. Pronašla sam njenu ranjivost, ali odlučila sam na taj potez da ona sama sebe ne tretira kao žrtvu već da uvijek ide dalje, te da na taj način bude otjelovljenje nade.
Na čemu radiš trenutno? Šta možemo sljedeće očekivati?
Trenutno snimam sitcom za Novu tv. Radi se o djevojci koja se nakon završenog studija u Zagrebu vraća u svoje selo da bi preuzela ilegalan biznis svoje bake. U devetom mjesecu kreće emitiranje.
