Aidu Bukvu, sarajevsku glumicu koja je do sada igrala u više televizijskih serija, kao i u filmu Hiljadarka, ove godine možete gledati u filmu Faruka Lončarevića Tako da ne ostane živa, koji se prikazuje večeras u 21:00 u Cineplexxu Sarajevo, u Sali 3.
Kao kratku najavu za film razgovarali smo s Aidom o radu na ovom filmu, kao i o glumi i njenoj karijeri uopšte.
Naša publika te većinom zna po ulogama u komedijama, a Tako da ne ostane živa je jedna prilično teška socijalna drama, koja je razlika u glumačkom radu, ukoliko je ima, u ova dva različita žanra?
Gluma je gluma, i ona može biti samo dobra ili loša, a to će zavisiti od sistema, načina pristupa radu i sredstava koja glumac koristi kako bi pronašao lik i postojao kao takav pred kamerom. U ovom filmu je govorna radnja bila prilično svedena, što može da vas ograniči ili da vam da prednost otvaranjem i istraživanjem drugih načina kojima komunicirate sa drugim glumcima i naposlijetku sa publikom.
Šta misliš, koliko su glumci u našoj zemlji obilježeni svojim prvim ulogama? Da li postoji neka vrsta predrasude kada dođe do sljedećih kastinga?
Glumci u našoj zemlji se suočavaju ne sa predrasudama već srednjovijekovnim neznanjem koje ne karakteriše samo publiku, koja nije toliko neizdiferencirana masa, nego se iz raznih miljea mogu čuti drugačija pa i oprečna mišljenja. I sama indrustrija promoviše zablude da glumci iz filmova vrijede više nego glumci iz serija, a glavne uloge su veće face od sporednih, te favorizuje, proganja, dozvoljava ili zabranjuje glumce, postavlja i skida umjetnike uopšteno, tako da je sve teže mladim glumcima povjerovati da su uopšte glumci. Na sve ovo, dolazimo i do toga da kod nas nema glavnih glumaca i glumica, jer smo prosto prisiljeni da ih uvozimo iz vana, dok naše glumice rade kao hostese na SFF-u.
3. Tako da ne ostane živa je film zasnovan na stvarnom događaju, kako je to utjecalo na tvoj rad na ulozi?
Reditelj mi je objasnio da ni ne želi da pravimo lik po stvarnoj osobi niti da se udubljujemo u psihologiju žrtve. Ovo možemo shvatiti kao još jedan element tretiranja muškog nasilja nad ženama i mislim da je u tome bio lucidan kada je rekao da nas ne zanima ko je ona bila i da li postoji nešto u njenom karakteru što je možda moglo da izazove ili bude katalizator tragedije, prosto zato što to nije istina. Ona je mogla da bude bilo ko. Ono što smo svjesno uvrstili u vjerovanja te žene jeste naš odgoj, a to je da je i malo batina dobro i da to samo znači da te muškarac baš voli. Također, znali smo glavne tačke, noseće tačke i događaje iz njenog života, ali putanju koja je pređena pred kamerom prolazi glumac u datim okolnostima.
4. Ovaj film je urađen sa ekstremno malo para, s takozvanim mikro budžetom, koliko je to utjecalo na način na koji ste radili?
Mi inače radimo u ograničenim, skučenim, rudimentarnim uslovima, a to za glumca znači da mu nema nikakve pomoći iz vana, uslova u kojima ima vremena za pripreme pa i po nekoliko mjeseci, vremena da nema nikavih drugih distrakcija kako bi mogao da se posveti nečemu što će biti dobro onoliko koliko glumac uspije da bude prisutan u svoj dubini vektora lika. Mislim da ovakvi uslovi sputavaju kreativnost i imaginaciju, te na kraju dana svi projekti nekako liče jedni na druge i oslanjaju se na šarm glumca, koji vam ni ne može pričati kako radi jer naše je da znamo tekst, da ne kasnimo i ne udaramo u namještaj. Ja sam, primjera radi, za ovaj lik dva mjeseca gubila kilažu, što je bila jedna od datih okolnosti, s obzirom da je Arnela neko ko se fizikalnim terapijama oporavio od povrede kicme.
5. Šta je sljedeće za Aidu Bukvu?
Sljedeći je film Ahmeda Imamovica Umri prije smrti sa Adnanom Haskovićem, Monom Muratović, Milanom Pavlovićem, Almirom Kurtom u naslovnim ulogama i, iskreno, jedva čekam da ga vidim na našim platnima.
