Moamer Kasumović: Požirtvovanost ekipe je bila na tako visokom nivou da sam se osjećao kao da snimamo visokobudžetni film
Moamer Kasumović, rođen 1981. godine u Bijelom Polju je bosanskohercegovački glumac koji je igrao u mnogobrojnim filmovima uključujući NAŠU SVAKODNEVNU PRIČU Ines Tanović, HILJADARKU Nenada Äurića i ĆEFURJI RAUS Gorana Vojnovića.
Ove godine u sklopu BH Film programa publika će imati priliku gledati ga u filmu NASUMICE Caleba Burdeaua.
Da li se sjećaš kako je nastala odluka da postaneš glumac? Kako je sve počelo?
Svi mi negdje u dubini sebe otprilike znamo sto želimo biti kada porastemo. Sjećam se da sam kao mali uvijek volio da zabavljam druge, da priređujem lutkarske predstave za djecu iz komšiluka isl. Nažalost, onda je došao pubertet koji me je jako zatvorio kao osobu. Ipak, kada nešto volite i kada za to imate talenta onda vam to ne da mira. Tako sam završetkom srednje škole smogao snage da stanem na scenu Akademije Scenskih Umjetnosti u Sarajevu i položim prijemni na Odsjeku za glumu.
Zašto si se odlučio za Akademiju u Sarajevu?
Pošto sam već završio srednju školu u Sarajevu, ASU je bila logičan izbor. Ali naravno, nisam je upisao samo zbog toga, već i zbog njene odlične reputacije. Iako relativno mlada u odnosu na ostale akademije poput onih u Beogradu i Zagrebu, za vrlo kratko vrijeme je sebe uspostavila kao ustanovu koja “izbacuje” odlične kadrove.
Postao si poznat glumeći Damira Fazlinovića u seriji LUD, ZBUNJEN, NORMALAN. Koliko te ta uloga obilježila i koliko je utjecala na tvoju dalju karijeru?
Na sreću i na žalost jako puno. U šali volim da kažem da sam se zbog te uloge preselio na selo. Televizija je najjači medij i ona može da bude dvosjekli mač.
U programu BH Film bit će prikazan film NASUMICE u kom glumiš glavnu ulogu. Kako je došlo do te saradnje i kako je bilo raditi na projektu?
Film je sniman još 2014. godine kada je Caleb Bordou bio saradnik na filmfactory, koju je u Sarajevu vodio Bela Tarr. Odatle i potiče naše poznanstvo. Jednog dana Caleb mi je prišao sa scenarijem i ponudom da radimo. Moram priznati da je film NASUMICE bio jedno potpuno drugačije iskustvo od svih do sada. Radili smo “gerila snimanje”. Finansirali smo film preko Kickstarter platforme…. Projekat kao sam je lokacijski bio jako zahtjevan jer smo snimali u Veneciji, Rimu i Pugli koji se nalaze na različitim krajevima Italije. Ali požrtvovanost cijele ekipe je bila na takvom nivou da sam se osjećao kao da snimamo visokobudžetni film.
Kakva su tvoja iskustva sa razlikama u radu sa domaćim i stranim rediteljima i produkcijama?
U suštini nema neke velike razlike što se tiče produkcije. Stvar je u tome ko ima više novca. Sto se tiče reditelja, svaki film, bio strani ili domaći se razlikuje jer svaki reditelj ima svoj način rada sa glumcima. Sa nekima kliknete iz prve, sa nekima bude malo teže.
Otvorio si svoju produkcijsku kuću. Kako si došao do te odluke i kolika je razlika između te dvije vrste poslova koje radiš i odluka koje moraš donositi u svakom od njih?
Odluka je bila nekako logična i prirodna. Mislim da nijedan umjetnik ne treba sebe ograničavati i svrstava samo u određenu profesiju. Ovo postaje još tačnije kad uzmemo u obzir da je film industrija. Svakome glumcu koji se iole razumije u produkciju je sigurno lakše raditi posao. Sto se tiče razlike između glume i reprodukcije je u administraciji. Producent isto kao i glumac treba da zna da prepozna projekat koji će raditi. E sada, kada producent prihvati da radi projekat ide onaj teški i naporni put obezbjeđivanja uslova i finansija da bi se projekat realizirao najuspješnije što je moguće.
Šta je sljedeće u planu?
Film ONDA SU BILI LJUDI koji radim u saradnji sa produkcijskom kućim Arsmedia iz Ljubljane.
