Večeras u 21 sat u okviru BH Film programa naša publika će imati priliku pogledati dokumentarni film BLUM – GOSPODARI SVOJE BUDUĆNOSTI Jasmile Žbanić. Film je premijerno prikazan 2024. godine u Sarajevu, a njegova radna verzija prikazana je na Sarajevo Film Festivalu još 2022. godine, kao specijalna, predfestivalska open air projekcija. BLUM – GOSPODARI SVOJE BUDUĆNOSTI prati život Emerika Bluma i njegov uticaj na razvoj Sarajeva i Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata, središte jedne od najznačajnijih industrijskih priča postaje upravo Sarajevo, gdje se osniva inženjering kompanija „Energoinvest“.
Zahvaljujući uspješnom poslovanju, „Energoinvest“ brzo širi svoj uticaj ne samo po Jugoslaviji već i šire po svijetu. Iskorištavajući jedinstvenu poziciju Jugoslavije, koja nije pripadala ni istočnom ni zapadnom bloku, kompanija je poslovala na obje strane i tako značajno povećavala svoj kapital. Film se posebno osvrće na način rada unutar firme, zasnovan na principima radničkog samoupravljanja. U tom sistemu, zaposleni radnici su učestvovali u donošenju odluka koje su bile ključne za poslovanje i upravljanje kompanijom. Kroz kombinaciju arhivskih materijala, intervjua i pažljivo konstruisane naracije, film oživljava priču o najvažnijem periodu poslijeratnog razvoja Jugoslavije.
Jasmila Žbanić kroz ovaj film ne samo da ističe Blumova postignuća i njegov pristup poslu, već također nudi svojevrsnu kritiku savremenog sistema u kojem radnici imaju malo ili nimalo kontrole nad uslovima rada. Film nas podsjeća na vrijeme kada je rad bio zajednički trud i odgovornost, za razliku od današnjih modela koji često zanemaruju prava i glas radnika. Emerik Blum, kao osnivač firme i začetnik ovog principa rada, bio je ključna figura u promovisanju ideje da firma pripada radnicima. Njegova vizija je bila usmjerena na stvaranje sistema u kojem radnici sami odlučuju o svojoj sudbini, čime je oblikovao jedinstveni model poslovanja. Već na početku dokumentarnog filma, kroz arhivske snimke intervjua, Blum iznosi svoje stavove, objašnjavajući da, iako je formalno on direktor kompanije, vjeruje da upravo radnici mogu i trebaju biti „vladari svoje budućnosti.“
Film započinje prikazom savremenih medijskih izvještaja koji dokumentuju loše radne uslove u mnogim kompanijama širom svijeta. Ti snimci preispituju mogućnost bolje organizacije rada, ukazujući na sve izraženiju nejednakost i degradaciju prava radnika. U tom kontekstu, film postavlja ključno pitanje: da li je moguće pronaći alternativu? Na tom mjestu, na ekranu se pojavljuje telop koji sugeriše da je odgovor na to pitanje već postojao i to u „Energoinvestu,“ jednoj od najvećih i najuspješnijih firmi svog doba. Film pokriva fragmente iz dugog vremenskog perioda, počevši od osnivanja kompanije 1951. godine, pa sve do njenog današnjeg nasljeđa. Koristeći bogat arhivski materijal i svjedočenja, film ne samo da istražuje Blumovu ulogu kao lidera, već osvjetljava širi društveni i ekonomski kontekst tog vremena.
Posebno je upečatljivo kako film kombinuje prošlost i sadašnjost, koristeći snimke nehumanih uslova rada u savremenim kompanijama, kao i prizore gradnje supermarketa na mjestu bivše industrijske zone. Istovremeno, gledalac se suočava sa slikama bivših fabrika, od kojih su neke tragedijom rata pretvorene u memorijalne centre, poput onog posvećenog žrtvama genocida u Srebrenici. Na taj način, film želi da podstakne snažan emotivni efekat, podsjećajući gledaoce ne samo na značaj Emerika Bluma, već i na vrijednosti zajedništva i solidarnosti koje su nekada činile osnovu rada i društva. Arhivski materijal je sakupljan iz različitih izvora, uključujući Arhiv Bosne i Hercegovine, arhiv Radija i televizije Bosne i Hercegovine, Filmski centar Sarajevo“, Radio-televiziju Srbije, arhiv Hrvatske radiotelevizije i mnoge druge. Ti snimci pružaju autentičan uvid u doba Emerika Bluma. U kontrastu s prošlošću, sadašnjost u filmu donose intervjui s ljudima koji su lično poznavali Emerika Bluma. Većina njih su bivši radnici „Energoinvesta“, i to na različitim pozicijama – od rukovodilaca do tehničkog osoblja, čime se osigurava široka perspektiva i bogatstvo ličnih priča.
Korištenjem bogatog arhivskog materijala, animacija i muzike, film stvara dinamičan i emotivan narativ koji povezuje prošlost i sadašnjost, pozivajući gledaoce da razmisle o današnjim društvenim i ekonomskim izazovima. Uvrštavanje ne samo dokumentarnih, već i isječaka iz igranih filmova i drugih umjetničkih djela u filmsku naraciju, dodatno naglašava Blumov širok društveni uticaj: on je bio podržavalac ne samo nauke i tehnologije, već i kulture, umjetnosti i sporta. Na kraju, film želi da podsjeti na to koliko je važno da se radnici uključe u odlučivanje o vlastitoj budućnosti, pozivajući na refleksiju u današnjem vremenu u kojem radnici gube svoju moć.
Ilma Smajlović
