S tugom i žaljenjem Udruženje filmskih radnika je primilo vijest da je bosanskohercegovački glumac Josip Pejaković preminuo u Sarajevu u 78. godini.
Josip Pejaković rođen je 5. marta 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Glumu je završio na Dramskom studiju Kaće Dorić i Josipa Lešića. Od 1970. do 2013. godine bio je stalni član Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je ostvario više od 50 premijernih uloga u predstavama različitog žanra i stila. Igrao je u klasičnim komadima poput Višnjika, Kralja Leara, Braće Karamazov, kao i u savremenim i domaćim djelima, među kojima se ističu Hasanaginica i kultna predstava Hamlet u selu Mrduša Donja. Poseban trag ostavio je kao autor i izvođač monodrama koje su obilježile pozorišni prostor bivše Jugoslavije, kao što su Oj, živote, On meni nema Bosne i O, izbjeglice.
Pored bogate pozorišne karijere, Josip Pejaković ostvario je značajan doprinos i na filmu i televiziji. Svoj filmski debi imao je 1972. godine u ostvarenju UVRIJEĐENI ČOVJEK, nakon čega su uslijedile uloge u filmovima PAPIRNA iz 1973. i ODBORNICI iz 1975. godine. Nastavio je da gradi filmsku karijeru kroz uloge u ostvarenjima POROBDŽIJE (1976), a potom i u poznatoj televizijskoj seriji OSMA OFANZIVA iz 1979. godine. U osamdesetim godinama pojavljuje se u filmovima LJUDSKI FAKTOR (1981), UKAZANJE GOSPE U SELU GRABOVICA (1982) i HASANAGINICA (1983).
Jedna od najvažnijih filmskih uloga u njegovoj karijeri bila je u remek-djelu KUDUZ iz 1989. godine, koje je postalo klasik bosanskohercegovačke kinematografije. Godine 1990. igra u GLUVI BARUT, dok se 1991. pojavljuje u filmu ZAMKA ZA PTICE. Nakon ratnog perioda, značajnu ulogu ostvaruje u nagrađivanom filmu SAVRŠEN KRUG iz 1997. godine, koji tematizira život u opkoljenom Sarajevu i ostaje jedno od najvažnijih ostvarenja poslijeratnog bosanskohercegovačkog filma. Njegova posljednja poznatija filmska uloga bila je u filmu ALL FOR FREE iz 2006. godine.
U javnosti je bio poznat ne samo kao glumac već i kao društveni komentator, satiričar i borac za kulturni identitet Bosne i Hercegovine. Krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina uređivao je i vodio televizijsku emisiju Josip Pejaković – U ime naroda, a bio je i član redakcije časopisa Novi Plamen. Od 2001. do 2003. godine obavljao je dužnost direktora Drame u Narodnom pozorištu Sarajevo. Također je bio aktivan i kao muzičar u mladosti – bio je pjevač travničke rock grupe Veziri, nakon čega se u potpunosti posvetio glumi.
Za svoj umjetnički doprinos nagrađivan je brojnim priznanjima, među kojima se izdvajaju Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974), ZAVNOBiH-ova nagrada za životno djelo (1991), Sterijina nagrada, Zlatna kolajna Zemunskog festivala, kao i godišnje nagrade Udruženja dramskih umjetnika Bosne i Hercegovine. Dobitnik je i priznanja Tmačin prsten (2008) te Mucijev srebrenjak (2012), koji svjedoče o njegovom neizbrisivom tragu u bosanskohercegovačkoj kulturi.
Josip Pejaković je ostavio iza sebe bogat umjetnički opus, snažan glas naroda u teškim vremenima, te naslijeđe koje će trajno obilježavati pozorišnu i filmsku scenu Bosne i Hercegovine.
