Kinematografija Bosne i Hercegovine velikim dijelom ovisi o koprodukcijama. Najčešće su nama potrebne, nešto rjeđe smo mi ti koji učestvuju kao manjinski koproducenti etabliranim umjetnicima, a najrjeđe imamo priliku biti koproducenti na debitantskim filmovima naših susjeda. Sirin, debitantski film Crnogorskog reditelja Senada Šahmanovića, jedan je od filmova iz ove treće grupacije. Ukoliko ga ne pogledate večeras, 14.8. u 20:45 u Open Air kinu Stari Grad, priliku ćete imati sutra u sklopu BH Film Programa u 18:00 u Cineplexxu Sarajevo i Cineplexxu Plaza Mostar.

Sirin prati Natali (Danica Ćurčić), Amerikanku crnogorskog porijekla, u njenom pokušaju da što prije razriješi pravne probleme koji su nastali kada je obustavljena gradnja kapelice, za koju je posthumno ostavila novac bogata klijentica pravne firme za koju radi. Natali pokušava ostati koncentrirana na posao dok je na svakom koraku presreću podsjetnici na identitet koji je pokušala sakriti najviše od same sebe. 

Šahmanović, kroz ličnu priču jedne od „zaboravljene djece naših prostora,“ skreće pažnju na cijelu generaciju ljudi koji su bježeći od naslijeđa i nasilja ratova 90-tih godina prošlog stoljeća sreću našli negdje drugo, u nekim drugim identitetima i novim domovinama. Upitan o razlogu povezivanja ove priče sa stvarnim događajem u kom je grupa Muslimana kidnapovana iz voza i gubi im se svaki trag, reditelj objašnjava: 

„Zapravo, ovaj film je nastao iz potrebe da se ispriča jedna emotivna priča o osobama koje su svoju egzistenciju morale tražiti po bijelom svijetu. Film govori o posljedicama rata i nemogućnosti ostvarivanja ciljeva u svojoj zemlji u turbulentnim vremenima. Također, i o traumama koje te osobe nose sa sobom i koje su na neki način bitno utjecale na život generacijama koje su živjele u tim vremenima.“

Uz sve političke i povijesne poveznice, Šahmanović ipak uspješno uspijeva zaobići i patetiziranje i didaktičnost. Njegov fokus je na Natali i kroz laganu, meditativnu režiju i scenarij bez dramatičnih preokreta, on uspijeva stvoriti meditativan film koji nam omogućava da osjetimo poigravanje barijere između života koji je protagonistica izgradila za sebe i prošlosti koja je neumitno vuče sebi.

„Mističnost i isprepletenost religija na ovim prostorima predstavlja jednu osobenost, koja kao društveni fenomen biva neizbježna u nastanku nekog djela. Sirin predstavlja po staroslavenskoj mitologiji polu ženu - polu pticu, a u našoj priči taj motiv predstavlja fascinantni zov sirena sa zapada za kojim ljudi sa ovih prostora idu u potrazi za boljim životom,“ dodaje Šahmanović.

Ipak, taj zov sirena u isto vrijeme predstavlja i zov tradicije, zov korijena koji ne moraju obavezno biti najbolji za nas, iako su često najugodniji. Natali se vraća u svoj identitet lagano, kao u omiljenu preveliku duksericu iz srednjoškolskih dana. Ipak, na kraju ostaje tišina. Ništa nije zaista razriješeno. Čini se da šta god da učini, Natali gubi, jer nemoguće je udovoljiti i ženi i ptici.