Priče o odrastanju snimaju se otkako je filmske industrije, a fasciniraju ljude otkako smo našli način da bilježimo ono što nas interesuje. Šta je to što čini osobu odraslom? Koji je trenutak kada dijete počne popunjavati te pomalo prevelike cipele odraslog čovjeka? Una Gunjak u svom debitantskom filmu granicu spušta u devete razrede osnovnih škola, ukazujući na činjenicu da se te generacije bave seksom više nego što nam je ugodno prihvatiti.

Ekskurzija Une Gunjak, film koji je dobio Specijalno priznanje žirija na Filmskom festivalu u Locarnu, bit će prikazana večeras u Cineplexx Sarajevo 3 u 21:00 u sklopu BH Film programa.

Iman (Asja Zara Lagumdžija), učenica devetog razreda osnovne škole, tokom igre istine i izazova saznaje da je stariji dječak izjavio kako je imao seksualne odnose s njom i odlučuje da potvrdi trač. Jako brzo nakon toga, trač se počinje otimati kontroli i na kraju dolazi i do nastavnika i uprave škole, prijeteći da ugrozi svima odlazak na ekskurziju.

Gunjak, koja je za svoj prvi kratki igrani film Kokoška (2014), osvojila nagradu Evropske filmske akademije za Najbolji kratki film, u svom dugometražnom prvijencu pokazuje rediteljsku zrelost koja ne proizlazi samo iz njenog rad na kratkometražnim filmovima u posljednjih 10 godina, nego i iz njenog bogatog montažerskog i televizijskog iskustva.

Ekskurzija je meditativan film koji jednim dijelom podsjeća na filmove rumunskog novog talasa. Radnja se razvija postepeno, bez velikih skokova, u dovoljno dugim kadrovima da imamo osjećaj da ulazimo u kožu mlade protagonistice koju na momente ne možemo ni zaštititi, ni razumjeti. Kamera joj često snima potiljak dok je prati kako prolazi kroz grupe djece u koje se teško uklapa. I dok se spirala školske „žute štampe“ razmotava gledateljima je gotovo nemoguće riješiti se osjećaja mučnine, pomalo zbog poistovjećivanja sa neugodama prve (a često i ne samo prve) ljubavi i svega što smo za nju spremni uraditi, pomalo što nam rediteljica ostavlja dovoljno vremena da razmislimo o činjenici da se sve ovo dešava među djecom. 

Ovaj film se bavi društvom u kom živimo, ali ne na patronizirajući način. Jedna od Imaninih drugarica iz razreda u raspravi drugoj djevojčici kaže kako se ona obrazuje, ne osuđuje poput nje i to je ono što radi i Una Gunjak. Njen fokus je na djevojčici koja po prvi put stupa u zbunjujući svijet muško-ženskih odnosa i trudi se njoj ostaviti dovoljno prostora da „provari“ sve što uradi i što joj se desi. Neugoda koja nama ostaje u želudcu, posljedica je toga što uz ovo, rediteljica, pažljivo uključujući u priču i odrasle sa njihovim paranojama i taktiziranjima, okrene ogledalo i prema nama.