Piše: Tina Kalinić

Plemena Liburna, Dalmata, Japoda, Dezidijata i Pikta, te Illyricvm kojeg su 37 godina prije nove ere nastanjivali pripadnici ovih plemena veoma se kratko i sa minimalnim interesom spominju na časovima povijesti u našim zemljama. Simon Bogojević Narath kao da pokušava umanjiti ovu nepravdu nanesenu našim dalekim precima praveći pravo malo antropološko istraživanje na filmskom platnu.

Bogojević Narath, koji je do sada uradio više nagrađivanih kratkih, animiranih i eksperimentalnih filmova, u svom debitantskom dugom igranom filmu insistira na mnoštvu detalja koji nam trebaju približiti zaboravljeni svijet ilirskih plemena.

Film započinje prizorom vjetra koji se igra sa postavljenim šatorom upućujući na lagani ritam koji će dominirati filmom uprkos činjenici da je u svojoj osnovi Illyricvum priča o osveti. Nakon što pleme Dalmata, napadne Liburne i ubije i siluje jednu od njihovih žena, mladi Liburn Volsus, po cijenu izbacivanja iz plemena, proklinje vođu Dalmata: „Tražim krv za krv, utrobu za utrobu, kosti za kosti, oko za oko... Neka ti od danas svaki Liburn učini nešto nažao.“ Do trenutka kada će pred sami kraj filma igrom sudbine Volsus dobiti priliku za osvetu, ovo je najviše akcije što će Narath ponuditi gledateljima.

U srži Illyricvuma nalaze se običaji ilirskih plemena; govori se rimskim ili ilirskim narječjem; svako pleme ima svoja karakteristična obilježja, čak su poznati i po različitim sposobnostima – Pikti koji su se naselili kasnije u odnosu na ostala plemena tako uvijek imaju vidaricu među sobom.

Sniman na Bjelašnici i Velebitu, Illyricvum karakteriziraju prekrasni planinski predjeli koje Narath snima u širokim planovima nudeći osjećaj dokumentarnosti koji dodatno pogoduje povijesno/antropološkoj postavci za koju se odlučuje.

Nekarakteristično za povijesni žanr, ovo je jedan miran film, bez velike količine akcije, u kom će za sebe ponešto pronaći publika svih godina.