Piše: Tina Kalinić

Da li je Holiday Inn Sarajevo u malom ili je Sarajevo hotel samo po sebi? Barbara Cupisti u svom filmu Hotel Sarajevo prateći troje ljudi iz tri generacije pokušava otkriti gdje je sakrivena tajna Sarajeva, ali i cijele Bosne i Hercegovine.

Boba Lizdek je provela rat u Sarajevu radeći kao prevoditeljica za legendarnog francuskog reportera Paula Marchanda. Holiday Inn, koji je jako brzo po početku rata u Sarajevu postao sjedište ratnih izvještača, u jednom trenutku je bio njen dom. U ludilu rata, Holiday Inn je nudio neko drugo ludilo, rezervirano za one nešto hrabrije, ili bar nešto luđe. Trideset godina kasnije, Boba u Historijskom muzeju postavlja izložbu posvećenu Holiday Innu u to doba.

Zoran je imao samo 13 godina kada je rat počeo. Proveo ga je u izbjeglištu, a vratio se nakon rata želeći da se u svom rodnom gradu bavi umjetnošću. Sada ima priliku izdati svoju prvu grafičku novelu, ali tema je zadana – rat. U središtu Zoranove priče nalazi se žuti hotel koji se čini da ima život za sebe – Holiday Inn. 

Belmina se u vrijeme rata još nije ni rodila. Danas, ona radi u hotelu Holiday i gleda kroz njegove prozore na neki novi svijet koji je nastao nakon što su se iz njega iselili novinari. Kada je rat završio, došlo je vrijeme za stvaranje neke nove stvarnosti. Belminina generacija pokušava pobjeći od rata i suočiti se sa životom u sadašnjosti. Da li je to uopšte moguće?

Cupisti se pokušava baviti traumom i njenim naslijeđem kroz priče tri generacije koje jedna o drugoj jako malo znaju. Da li je moguće da te generacije uče jedna od druge, okrenu se od prošlosti i pogledaju u budućnost ili će kako mladi komentarišu u filmu: „Vječno težiti budućnosti, ali gledati u prošlost.“

Hotel Sarajevo u sebi nosi dozu nostalgije, ali i nade za neku drugačiju, možda čak i bolju budućnost. Cupisti pokušava posložiti prošlost i budućnost tako da se i u jednoj i u drugoj mogu vidjeti i traume i nesreća, ali i pozitivne stvari i emocije koje se pojavljuju i u najmračnijim trenucima.