Piše: Tina Kalinić

Još od 90-ih godina XX stoljeća, na arhivskim snimcima žive cijele generacije djece koja ili nisu dobila priliku da odrastu ili nisu uspjela da se odvoje od tih snimaka u potpunosti. Djeca sa CNN-a Aide Bukvić se bave ovom drugom grupacijom.

Dino je ulični čistač u Zagrebu. On živi kao podstanar kod Gogoa, ratnog veterana i prijatelja tetke koja ga je odgojila poslije majčine smrti. Tetka mu je bila svetica, poput Marije Magdalene, a Dora, Dinina nova cimerka radi sada na njenom radnom mjestu. Dini su dva brata i otac ubijeni u Srebrenici.  Dora je iz Vukovara i izdržava majku i mlađu sestru. Fahro, Dinin prijatelj iz Srebrenice, sad živi u Sarajevu i bavi se sitnim kriminalom. Harun, Dinin mlađi brat, kojeg je tetka pokušala spasiti poslavši ga kao siroče u inostranstvo, pokušao je izvesti teroristički napad. Tetka je odavno mrtva, ali kako oni koji su preživjeli mogu naći put za sebe?

Djecu sa CNN-a sarajevska publika je već imala priliku gledati kao predstavu u Pozorištu mladih u Sarajevu, za koju je dramski tekst pisao Amir Bukvić. Scenarij filma, uz svog oca, potpisuje i rediteljica Aida Bukvić. 

Ovaj film, iako rađen u nešto laganijem tonu, bez direktnog prikazivanja nasilja, insistira na dugotrajnosti posljedica nasilja. Dora i Dino su se, i prije nego što su se upoznali, sreli na video snimcima. Ona je snimljena u vukovarskoj koloni pred pad Vukovara, on u grupi djece kojoj vojnici dijele bombone prije pada Srebrenice. U filmu, Bukvić ne insistira na tome kako su njih dvoje snimljeni, samo Dino upita Fahru: „Jel nas to opet vrte na CNN-u?“ Oni će zauvijek ostati poznati, iako niko ne zna ko su i iako najveći dio svijeta to uopšte ne interesuje.

Da li i kako ovi nesretni likovi, kojima je jedina namijenjena slava povezana s tragedijom iz djetinjstva, pronađu svoj sretni kraj, možete pogledati večeras u 18:00 u Cineplexxu Plaza u Mostaru i sutra u 21:00 u Cineplexxu u Sarajevu.