Srđan Jevđević je, prije nego što je bio guru, bio mnoštvo različitih osoba. Neki ga se sjećaju po pop hitovima poput „Mače moje čupavo“ koji je izdao u svojoj prvoj inkarnaciji kao Đino Banana, drugi po učešću u legendarnoj ratnoj „Kosi“ i njegovom radu u opkoljenom Sarajevu, treći su proveli godine divljajući uz Kultur Shock i pjevajući sa frontmanom Srđanom Jevđevićem, a najmlađa publika je dobila priliku upoznati Grandpa Gurua, iskusnog muzičara koji je u stanju sa svojim kolegama kombinirati različite kulturne i umjetničke tradicije kako bi publici prezentirao muziku u kojoj mogu uživati čak i ukoliko ne razmišljaju o svim tim faktorima.
Muzički dokumentarci su sve prisutniji na našoj umjetničkoj sceni. Tragajući za interesantnim osobama, autori se često okreću muzičarima koji zahvaljujući svojoj popularnosti mogu veoma precizno prikazati i promjene u društvu u kom rade, a i protok vremena. Priča o Srđanu Jevđeviću ovo dovodi na sljedeći nivo. Njegov život nije podijeljen samo po vremenskoj skali „prije rata – rat – poslije rata“ nego i po prostornoj „Sarajevo – Seattle – povratak na Balkan.“ Karijera koja traje sad već 40 godina, omogućava nam da shvatimo kako okolnosti omogućavaju umjetniku da sazrije, ali ga i tjeraju da traži nove načine da se izrazi i na taj način približi publici. Kada pomislimo na to, ne postajemo li svi pomalo umjetnici i majstori improvizacije kada nas okolnosti na to natjeraju? U isto vrijeme je interesantno sagledati koje su razlike i sličnosti u životu ljudi na Balkanu i u „zemlji snova.“ Ukoliko sudite po Jevđevićevoj priči, čini se da da razlike i nema sve dok svoje snove nosite sa sobom.
Mirošničenko veoma pažljivo pristupa režiji ovog filma. Zadatak pred njim je od početka bio veliki – kako prikazati cijeli život jednog veoma agilnog čovjeka, a da ne počne izgledati kao da je film niz besmislenih digresija koje su trebale biti nekoliko pojedinačnih filmova? Mirošničenko pronalazi gotovo pa muzičku rješenje – ritam. Od samog početka, preciznom montažom reditelj priča priču koja kombinira dokumente, ispovijest glavnog lika i muziku koju je on u tom trenutku stvarao. Kako dolazi do novih iznenađujućih poglavlja, on ritam prilagođava ritmu tog vremena i čini da se film postepeno ubrzava u eklektični spoj tako karakterističan za musiku Kultur Shocka. Svaki put kada se Jevđević dočeka na noge uprkos očekivanjima drugih ili kada odluči iznenadno promijeniti pravac, film to radi s njim. Ovaj pristup čini da do samog kraja sjedite na rubu sjedišta čekajući da saznate šta se sljedeće desilo ukoliko ne poznajete priču na koju ste došli.
Ukoliko već znate priču o Srđanu Jevđeviću, ovaj film vas neće iznenaditi, ali način na koji je urađen omogućit će vam da uživate i sagledate sve iz nekog novog ugla.
