U sklopu BH Film programa, ove godine će biti prikazano čak 12 dugometražnih dokumentarnih, 5 dugometražnih igranih i jedan dugometražni eksperimentalni film. Večeras u 21:00 možete pogledati dugometražni eksperimentalni film Minotaur reditelja Zulfikara Filandre, a prije toga možete pročitati i kratki razgovor koji smo s njim obavili u iščekivanju filma.
1. Od svih mitskih stvorenja, zašto baš Minotaur?
Zato što je život labirint, a mi smo heroji i čudovišta. Minotaur je hibridno stvorenje, koegzistencija, odnosno stopljenost čovjeka i životinje, koegzistencija suprotnog i nespojivog. Takav alhemijski ili montažni spoj možda krije mudrost, možda perverziju. U svakom slučaju u pitanju je nekonvencionalan entitet i nekonvencionalan film.
2. Za tvoj film bi se moglo reći da je svojevrsna autorefleksija. Šta misliš o tom i da li bi podržao izjavu da je svaki umjetnički film bar djelimično autorefleksija?
Da to je evidentno, u pitanju je dnevnički film. Naslonio sam se na tradiciju dnevničkog filma i referirao sam se na svoja iskustva sa Instagramom proteklih nekoliko godina. Jedna od stvari koji me zanima s ovim filmom je šta se desi kada drugim ljudima daš svoj dnevnik. Da li intimnost ima društvenu, političku vrijednost? Glede umjetničkih filmova, mislim da je umjetnost organizam u kojem autorefleksija utkana u radu provocira/inspirira autorefleksiju u publici i tako ukrug.
3. Minotaur je tvoj prvi dugometražni film i faktički je urađen u vlastitoj produkciji, kroz Indigogo kampanju. Koliko je komplikovano mladom autoru uraditi prvi igrani film u Bosni i Hercegovini?
Ja već deset godina sarađujem sa Experimental Film Society timom iz Dublina. Oni su, na čelu s Rouzbehom Rashidijem producirali i pomogli ovaj film. Mladim autorima u Bosni je nevjerovatno komplikovano doći do prvog dugog igranog filma. Minotaur je rezultat moje namjere da prestanem raditi kratke filmove prije tridesete godine. Alternativne forme i alternativni načini finansiranja su po meni jako važne. Nadam se da sam najstariji pripadnik jedne generacije koja će stvari raditi drugačije u našoj kinematografiji.
4. Ovaj film je na nekim mjestima definiran kao dokumentarni, negdje kao eksperimentalni, mogao bi se nazvati i filmskim esejem… Šta misliš o takvoj podjeli filmova i da li je zaista moguće umjetnički film smjestiti u neku određenu ladicu ili je to ipak malo komplikovanije?
Ovaj film je prvenstveno eksperimentalni i volio bih ga okarakterisati kao prvi bosanski dugometražni eksperimentalni film. Radio sam sa svojim ličnim arhiva snimaka i kratkih filmova iz perioda 2005-2019 i pitanje je bilo da je li je uopće moguće napraviti samostalnu cjelinu iz takvog materijala. Po prirodi materijala film je dokumentaran ali tradicija montaže i način na koji smo tretirali odnos zvuka i slike, kratkoća kadrova i udar na čula koji ovaj film izaziva jako pripadaju tradiciji eksperimentalnog filma i predstavljaju moje istraživanje te tradicije s novim tehnologijama i novim načinima pravljenja slika.
5. Šta je sljedeće za Zulfikara Filandru?
Otkrivam čari tridesetih, postao sam student Media Kunst-a na HFG Karlsruhe, po prvi put sam dobio pare od naše Fondacije za Kinematografiju, pripremam knjigu fotografija.
