Ove godine u sklopu BH Film programa imat ćemo priliku pogledati dva filma u čijoj realizaciji je bitnu ulogu imao Srđan Šarenac.

Danas, u 14:45 u Sali 4 Multiplexa Cinema City bit će prikazan dokumentarni film RUSKI FILM CESTE Dmitria Kalashnikova na kom je Šarenac koproducent, dok će u ponedjeljak, 14.08, u isto vrijeme i na istom mjestu, publika imati priliku pogledati dokumentarni film DVIJE ŠKOLE koji je Šarenac režirao i producirao.

Za vas smo razgovarali sa Srđanom.

 

Posljednjih nekoliko godina radiš kao scenarista, reditelj, producent… i to ne samo na svojim projektima, nego i kao ko-producent na stranim projektima, što možemo vidjeti i na primjeru filma RUSKI FILM CESTE. Koje su prednosti rada na različitim pozicijama na filmu? Da li je to odluka ili vremenom u uslovima u kojima stvaramo filmove na našim prostorima pojedinac bude primoran da preuzme više odgovornosti?

Zapravo filmskom režijom i scenarijem se bavim od 2000. godine, a filmskom produkcijom od 2008. Filmsku režiju sam diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2006. godine.  Nakon toga postdiplomski iz filmskog scenarija sam završio na Binger Film Labu (holandski filmski institut) u Holandiji 2006. godine, dok sam master iz audiovizualne produkcije završio na Media Business School u Rondi 2012. Tako da sam se za poslove reditelja, scenariste i producenta školovao, i to je bilo jako značajno, jer ne znam kako bih se bavio profesionalno svim tim poslovima, da ih nisam izučio u školi.

Prednost znanja više zanimanja u filmu ističe se prilikom uočavanja i rješavanja potencijalnih problema u razvoju i pripremi snimanja filma. Na našim prostorima pojedinac samo mora da preuzme rizik stvaranja filma budući da ne postoji potražnja za filmovima sa ovog područja, nego mi svojim filmom pokušavamo pronaći publiku.

 

Zašto baš RUSKI FILM CESTE? Kako biraš projekte na kojima ćeš biti ko-producent?

Meni je veliko zadovoljstvo da sam koproducent filma THE ROAD MOVIE (RUSKI FILM CESTE). Kod ovog filma nije bilo procesa snimanja, nego je film sačinjen od klipova za koja smo otkupili prava. U projekat me je pozvala glavna producentica Volia Chajokuskaya, s kojom sam se upoznao na International Minsk Film festivalu gdje je moj prethodni film SELO BEZ ŽENA osvojio nagradu. Svaki film zavisi od toga kakvu ekipu ima iza sebe, a veliku podršku smo imali i od Aleksandra Govedarice koji predstavlja američko kanadskog distributera Syndicado. Mislim da se kod odabira projekata treba voditi nekim svojim osjećajem, da li možeš doprinijeti da film bude bolji. Ruski Film Ceste je do sada ostvario odličan uspjeh, premijerno je prikazan na najvažnijem filmskom festivalu za dokumentarne filmove IDFA Amsterdam u takmičarskom programu, a poslije je prikazan na 70 filmskih festivala kao što su Hot Docs (Kanada), True/False (SAD), Sheffield (Doc). Američka distributerska kuća Oscilloscope je kupila kino prava za film tako da će film uskoro biti u kinima u Sjevernoj Americi.

 

U ponedjeljak će gledatelji u sklopu BH Film programa imati priliku pogledati i film DVIJE ŠKOLE koji si ti režirao. Film se bavi komplikovanom političkom temom koju naša zajednica sve češće odlučuje ignorirati – fenomenom "dvije škole pod jednim krovom". Po tvom mišljenju, koliko je neophodno da filmski autor bude politički aktivan kroz svoje projekte?

Za početak citirat ću ukratko prvi osvrt nakon premijernog prokazivanja filma na Zagrebdoxu: “'Kako je nogomet povezao hrvatske i bošnjačke srednjoškolce', mogao bi biti podnaslov filma DVIJE ŠKOLE Srđana Šarenca, koji u nekadašnjoj travničkoj gimnaziji, danas podijeljenoj na bošnjački i hrvatski dio, prati pripreme za božićni nogometni turnir na kojemu bi se učenici dviju škola smještenih u istoj zgradi napokon trebali upoznati."

Mislim da autor treba prepoznavati što su poteškoće, a osim toga on mora nuditi i moguća rješenja.  Naravno da nije nužno da svaki autor bude politički aktivan kroz projekte.

 

Kako je bilo raditi u okruženju koje je toliko evidentno podijeljeno? Gdje je zajednička tačka u kojoj se te dvije skupine susreću, kompleksnije, ne samo na fudbalskom terenu?

Bilo je jako puno izazova, trebalo mi je preko tri godine da snimim film. Oni dijele jako puno zajedničkog jer su istih godina. Film govori o srednjoškolcima koji su  završni, 4. razred, gimnazije i pred njima je završetak srednjoškolskog obrazovanja i početak nove etape života.

Meni bi bilo jako drago da moj film DVIJE ŠKOLE izazove pozitivne promjene i da za početak imamo više događaja koji će omogućiti da se mladi ljudi upoznaju bez obzira što ne pohađaju nastavu na istom jeziku.

 

Često se spominje teza da se u umjetnosti i sportu ustvari nalazi spas za Bosnu i Hercegovinu? Kako je to izgledalo na terenu? Iz filma se na momente čini da se fudbalska utakmica pretvori samo u svojevrstan time-out.

Ja bih jako volio da umjetnost i sport mogu pomoći Bosni i Hercegovini da bude bolja zemlja.  Bez puno mudrovanja, mislim da bi za Bosnu i Hercegovinu bilo dobro kada bi se preuzeli već postojeće zakone iz EU i implementirali ih. Što se tiče umjetnosti i sporta, sa implementiranim zakonima iz EU,  potpuno sam siguran da bi umjetnost i sport doživjeli procvat.

 

Kako su Josip i Muhamed reagovali na snimanje filma? Da li su vidjeli film? Kakva su tvoja očekivanja u odnosu na njih dvojicu?

Josip i Muhamed će film DVIJE ŠKOLE pogledati na Sarajevo Film Festivalu. Svaki film pravim za publiku i na njima je da ocjene da li sam im ispunio očekivanja. Što se tiče dosadašnjeg uspjeha, film je premijerno prikazan 01.03. na 13. Zagrebdoxu u Hrvatskoj, a poslije toga je prikazan na još 10 filmskih festivala a dobio je nagradu za najbolji scenarij na 08. Trsat film festivalu u Rijeci.

 

U filmu se krije jedan interesantan detalj, moglo bi se reći čak metafora – škola je obojena u dvije boje: žutu i plavu. Znaš li da li je to bilo namjerno ili smo se, kao toliko puta u BiH susreli sa slučajnim znakovima pored puta?

Moj posao je snimanje filmova, a to je vizuelni medij gdje sa slikom vrlo često objasnimo nešto bez potrebe da uopotrijebimo riječi. Kada pogledamo nekadašnju slavnu gimnaziju u Travniku, jasno vidimo da je fasada KŠC-a obojena plavom a JU srednje škole Travnik žutom bojom, a između njih se nalazi željezna ograda. Mislim da ovaj prizor budi znatiželju gledatelja da sazna šta se događa kasnije u filmu. To je definitivno metafora.

 

Šta je sljedeće u planu za Srđana Šarenca?

Ja se uvijek nadam da ću snimiti nove filmove.  Ove godine na Sarajevo Film Festivalu imam dva filma: RUSKI FILM CESTE i DVIJE ŠKOLE, a niti jedan od ova dva projekta nije podržala Fondacija za kinematografiju Federacije BiH, a ipak sam pronašao način da ih uradim.

Tokom jeseni planiramo početi snimanje manjinske koprodukcije SAMO ZATVORI OČI redatelja Jure Pavlovića,  čiji je kratki film PIKNIK proglašen najboljim europskim kratkim filmom u 2015. godini.

Također radim na dva dokumentarna filma: IZBOR ZA MISS ZATVORA i POSLIJE KRAJA SVIJETA. Duboko se nadam da će ovi projekti postati filmovi koje će publika moći pogledati i ocijeniti.