Treći krug European Film Challengea je završen! Nakon Krstine Majstorović i Milana Senića, koji su uživali na Berlinaleu, odnosno na Filmskom festivalu u Kanu, pobjednicu trećeg kruga EFC-a, Mirelu Salihović, očekuje odlazak na Filmski festival u Veneciji (28. august - 7. Septembar). Ko je Mirela, kako se ona priprema za putovanje, šta ono za nju predstavlja…, možete pročitati u zanimljivom razgovoru s našom pobjednicom.

Ko je zapravo devetnaestogodišnja Mirela Salihović?

Student sam Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu na Odsjeku za dramaturgiju. Smatram da je ovaj studij sjajan izbor za svakog ko do društva želi doprijeti putem pokreta, teksta i/ili slike. Još u ranijim godinama imala sam veliku potrebu da svoje vrijeme posvetim nekoj kreativnoj djelatnosti i nije trebalo proći puno da shvatim kako se najslobodnije i najvrijednije u svojoj koži osjećam dok pišem. Po prirodi sam ekstrovert, volim ljude i komunikaciju, ali isto tako cijenim trenutke koje provedem sama čitajući knjige, gledajući filmove i slušajući muziku. Neizostavni dio mog slobodnog vremena čine putovanja u kojima se trudim da što više istražujem, upoznajem i tako upotpunjujem sebe i kao ličnost, ali i u onome što radim.

Od kada seže ljubav prema filmu i kako je ona rođena?

Mislim da je prekretnica za moje oduševljenje filmom kao umjetnosti bio momenat kad sam prvi put pogledala film Schindler’s List redatelja Stevena Spilberga kojim sam istovremeno bila duboko potresena, ali i fascinirana u tolikoj mjeri da sam o njemu odmah počela istraživati i prikupljati što sam više informacija mogla. To je ujedno bilo prvo filmsko ostvarenje koje je u meni izazvalo potrebu da se zapitam kako su snimane scene, kako izgleda taj scenarij na papiru, da li postoji neko ko kontroliše cijeli proces snimanja i kako se od scena stvara jedinstvena cjelina.

Kakvo je vaše mišljenje o evropskoj kinematografiji i koji od pogledanih filmova tokom ovog Izazova biste izdvojili?

Najbolje kod evropske kinematofrafije je to što svaki film sa sobom donosi svježinu, prirodnost i osjećaje koji probude čovjeka i podstaknu ga da drugačije gleda na svijet i pojave u njemu, za koje je možda prije smatrao da mu nisu od prevelike važnosti. Evropski film je, prema mom mišljenju, čovječan, čist i slobodan i nudi mogućnost za sagledavanjem onog što je van okvira koji se nameću svemu u današnjoj svakodnevici, pa i samoj umjetnosti. Jedan od filmova koje sam gledala tokom trajanja ovog kruga European Film Challengea i koji bih posebno izdvojila jeste film redateljice Alice Rohrwacher Lazzaro Felice (Happy as Lazzaro). Film je po svemu neobičan, sa karakterističnom radnjom i likovima, jedan od onih koji će sigurno uvijek biti dio mog filmskog repertoara.

Da li ste ranije imali priliku posjetili neki od evropskih filmskih festival - Filmski festival u Veneciji, možda Berlinale ili Kanski festival?

Do sad nisam imala priliku da posjetim niti jedan filmski festival i upravo je to jedan od glavnih razloga zbog kojih imam blagu tremu pred odlazak u Veneciju. Uzbuđena sam i jedva čekam da uživo prisustvujem tako velikom i značajnom događaju. Sigurna sam da će mi to iskustvo puno značiti.

Zbog čega ste se odlučilia prijaviti na European Film Challenge i da li ste učestvovala i u nekom od ranijih krugova EFC-a?

Čim sam saznala da počinje treći krug European Film Challengea odlučila sam da učestvujem. Bila sam oduševljena idejom da postoji mogućnost da posjetim jedno od najvećih i najznačajnijih filmskih dešavanja i da uživo vidim ljude koji svojim talentom i napornim radom postižu da se njihovi filmovi pojave na prestižnom filmskom festivalu. Pritom, sam Challenge mi je omogućio da posjetim više kina i drugih platformi na kojima se mogu gledati filmovi i da svoje slobodno vrijeme provedem otkrivajući evropsku kinematografiju što je još jedno neprocjenjivo iskustvo. Da imam mogućnost, bez razmišljanja bih se ponovo prijavila. European Film Challenge je idealna prilika za svakog ko voli film i iz njega mogu proizaći jedino pozitivna iskustva.

Koliko odlazak na jedan ovakav festival može uticati na poziv koji ste odabrali?

Mislim da nekom ko studira na Akademiji odlazak na filmski festival može zaista puno pomoći u razumijevanju filma i načina na koji funkcioniše filmsko predstavljanje. S obzirom na to da kada je riječ o filmu težim steći što bolje i kvalitetnije znanje, festivalsko iskustvo biće prilika da se mnoge stvari vide i dožive u praksi što je vjerovatno i najvažniji segment filma.

Venecijanski filmski festival počinje za nešto manje od mjesec dana – da li su pripreme već u toku, postoji li već neki plan, filmovi koji se obavezno moraju npogledati?

Samo iščekivanje trenutka kada ću doći u Veneciju je iskustvo samo po sebi i sigurna sam da će po dolasku osjećaj uzbuđenja i želja da sve saznam i vidim biti još snažniji. Iako sam spontana osoba i detaljno planiranje mi nije jača strana, ipak sam pregledala listu filmova koji su planirani kao dio festivalskog programa i svaki od njih djeluje zanimljivo i posebno na svoj način. Međutim, svakako da postoje i neki kojima se posebno radujem poput filmova iz takmičarskog programa: The Painted Bird redatelja Vaclava Marhoula; No.7 Cherry Lane redatelja Yonfana i The Truth redatelja Hirokazu Kore-eda.