Većina vaših filmova se tematski nalazi na liniji između Kanade i Bosne i Hercegovine, da li mislite da život na dvije strane granice pomaže u kreativnom radu i koji su nedostaci te pozicije?

Doći u poziciju da radiš je izazov samo po sebi, bez obzira kako je filmaš pozicioniran. A biti između dvije države može biti problematično kada dođe do finansiranja. Kako definirate kanadskog ili bosanskog reditelja? Pozitivno je što ova pozicija obezbjeđuje mnoštvo kreativnih puteva, pošto filmski radnici stalno osjećaju potrebu za sidrom, domom koji će učiniti da njegova djela budu autentična. Filmski radnici koji se nalaze u ovom „međuprostoru“ otkrivaju da i on može biti sidro, najvjerovatnije zato što su im najbitnije godine razvoja označene nedostatkom korijena zbog različitih političkih, socijalnih i ekonomskih faktora.

KAMENI GOVORNICI pristupaju ekonomskoj situaciji u BiH na nešto drukčiji način – baveći se turizmom. Do kog zaključka ste došli istražujući „bijeg“ u turizam?

Turizam često u Bosni i Hercegovini suptilno, a ponekad i ne toliko suptilno, koristi na isti način kao ostala sredstva podjele i kroz njega insistiraju na određenim narativima. Ovi narativi se većinom tiču mitologija koje će pomoći u očvršćavanju njihovih socio-političkih pozicija ili ekonomske koriste ili čak kombinacije. Na većini ovih lokacija ljudi nisu zainteresirani za pomirenje. Njihove razlike ih čine zanimljivim internacionalnim turistima. Ipak, ostaje opasnost da će svaki turist imati veoma različitu sliku Bosne, a ta priča neće biti bazirana na realnosti. 

Kako ste izabrali četiri grada na koje ćete se fokusirati u filmu?'

Mjesta su birana po njihovoj popularnosti i posljednjih nekoliko godina i medijskoj pažnji i nešto manje po regionalnim i etničkim razlikama među tim gradovima. Sreo sam mnoge turiste koji su posjetili ova mjesta i koji su puno stvari koje su vidjeli uzeli zdravo za gotovo. Ovo me je inspiriralo da ih dalje istražim. 

Film obiluje različitim političkim komentarima, ali vi odlučujete da se držite po strani da pustite sviju da kažu šta imaju. Zašto ste donijeli tu odluku? 

Jedna od problema u Bosni je nedostatak dijaloga i konekcija među zajednicama. Dozvolivši svima da pričaju u svom vakuumu, nadao sam se da će način na koji je zemlja kontekstualizovana u izjavama,  obezbijediti bazu za dijalog i razmišljanje o načinima na koje bismo mogli naći zajednički narativ i o tome da li je to uopšte moguće. 

Kakav efekt na publiku u inostranstvu su imali tako kontradiktorno postavljeni komentari?

Neki su bili fascinirani kako država može funkcionirati na taj način, sa toliko različitih pogleda na sve, ali je sviju dotakla količina ljepote u isto vrijeme. Nekima je film bio formalno izazovan i nisu uspjeli primijetiti sukobljene stavove, nego im je izgledalo kao eksperimentalni putopis. Ne želim za svoju publiku definirati šta je film. Nadao sam se da će oni meni reći. 

Trenutno u Sarajevu pripremate snimanje svog trećeg dugog igranog filma TABIJA. Možete li nam reći nešto o više o tom projektu?

Sve što ću reći je da se radi o ljubavnoj priči dvoje mladih ljudi iz ekstremno različitih dijelova Sarajeva.